Dani hrvatskoga jezika hrvatska je kulturna manifestacija koja se obilježava svake godine od 11. do 17. ožujka. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine kao spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljenu 17. ožujka 1967. godine.
Deklaracija je bila borba za hrvatski jezik, njegov samostalni razvitak te nadasve borba da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastiti imenom. Deklaracijom se nastojao dokinuti jezični unitarizam u jugoslavenskoj federaciji kojim bi srpski jezik postao jedinstvenim državnim jezikom, propisanim jedinstvenim pravopisom i nazivljem. Umjesto toga predloženo je da se zajamči “jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga” te je istaknuto da je “potrebno osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju” .
S obzirom da se Dani hrvatskoga jezika održavaju radi podizanja jezične kulture te boljega poznavanja hrvatskoga jezika i njegove povijesti, postavili smo izložbu u Knjižnici kojom smo istaknuli važnija djela koja se bave problematikom i poviješću hrvatskog jezika.
