Čepinsko čijalo je po osamnaesti put se pokazalo u najboljem svijetlu kao jedna od nezaobilaznih manifestacija u Općini Čepin. Potaknut kao želja za očuvanjem tradicije čijanja perja i prikazima iz zimskih druženja koja su se nekada događala na selu, Čepinsko čijalo ove godine, kao i svaki puta do sada, osvrnulo se na aktualne godišnje teme našega kraja. Ove godine tema je bila odlazak mladih za Irsku. Milka i Joza su nakratko se odvojili jer je Milka otputovala djeci u Irsku… a Joza se prisjeća dana kada je kuća bila puna druženja i smijeha, pjesme i ljudi.

Osvrnimo se na ovaj slavonski običaj - Čijanje perja, stari je slavonski običaj koji je bio dio znatno mirnijeg i polaganijeg načina života u odnosu na ovaj današnji. Bio je to postupak pripremanja sirovine kojom su se potom punili jastuci i perine. Dok su žene čijale perje, muškarcima je to bila prilika za druženje, šalu… Tako čijalo nije označavalo samo posao koji je trebalo obaviti već i simbol druženja, okupljanja žena i muškaraca u dugim zimskim noćima, gdje se uz rad i priču, te pjesmu ali i udvaranje provodilo vrijeme. Priprema za čijalo počinjala je za toplih ljetnih dana kada je valjalo očupati guske, kako bi im do zime perje ponovno naraslo, te urediti jastučnice i ponjave. U izradi i ukrašavanju tekstila za svoju obitelj vrijedne ženske ruke, umorne od teških svakodnevnih poslova, pronalazile su odmor, a nježna duša zadovoljenje za svoje stvaralačke porive. U životu slavonskog sela čijalo je nekada bilo pravi društveni događaj - prilika da se ljudi, okupljeni oko zajedničkog posla, provesele, da porazgovaraju i zapjevaju. I najvažnije, da se upoznaju, zagledaju i zadirkuju djevojke i momci. A domaćini bi se, kao i uvijek, pobrinuli za slastan zalogaj i dobru kapljicu. Perje se čijalo tijekom dugih zimskih večeri. Žene i djevojke okupljale bi se u jednoj kući te uz pjesmu i vesele razgovore čijale perje koje bi domaćica pripremila. Za meke jastuke valjalo je odvojiti perje od rožnatog dijela pera. Velik je to posao - za jedan jastuk treba kilogram i pol do dva kilograma perja. Muškarci su za to vrijeme razgovarali, dogovarali poslove, kartali se i zbijali šale sa ženama. Po završetku posla vreća s perjem istresla bi se na glavu momku koji će vjerojatno biti zet dotične kuće. Raspoloženo društvo često puta posjećivali bi i tamburaši pa se nakon obavljenog posla veselo druženje nastavljalo do kasno u noć. A povratak kući u "sitne sate" momci su znali iskoristiti za zadirkivanje djevojaka. Sakupili bi peruške i zataknuli ih u djevojačke prozore ili na kapiju, a nerijetko je razbacanog perja bilo posvuda ispred kuće pa je "mat' imala šta vidit' ujutro kad se digne". Djevojka je morala pokazati kako je marljiva i pomesti perje prije nego što "selo vidi". I na kraju, dika svake prave šokačke sobe - narediti krevet. Ispod su perine i jorgani, gore šlingane i necane ponjave i ponjavac pa jastuci od metera. Jastuci su, uz ruho, pokućstvo i dukate bili sastavni dio djevojačke otpremnine. Prema tradicijskim, nepisanim pravilima trebalo ih je biti šest. Prilikom mladenkine selidbe u novi dom ponosno su pokazivani cijelom selu - "odjeveni" u šlingane ili necane jastučnice.

...Kad bi samo mogli govoriti... tko zna kakve bi nam zgode iz djevojačkih kućara ispripovijedali!

Projekt „Pretvaranje kulturnog nasljeđa „Šokaca“ u turističku atrakciju – ŠOKCI“ nastala je sufinanciranjem sredstvima Europske unije u okviru prekogranične suradnje Interreg V-A Hungary-Croatia Cooperation Programme 2014-2020. Vrijednost projekta je 947.360, 68 eura, gdje je vrijednost projekta u gradu Mohaču 452.500,00 eura, a u Općini Čepin 494.860,68 eura, od čega Europska unija sufinancira Projekt Šokci u Općini Čepin s 85% u vrijednosti 420.631,57 eura, dok ostatak sredstava od 15% Općina Čepin sama osigurava iz drugih izvora sufinanciranja. Sredstva ovog projekta ŠOKCI namjenjena je održavanju dviju kulturnih manifestacija u Čepinu – Čepinsko čijalo i Čepinski suncokreti, te izgradnju i rekonstrukciju Centra za kulturu Čepin, te potpunu opremu zgrade poput pozornice, poda za ples, ozvučenje i rasvjeta i opremanje izložbenog prostora s narodnim nošnjama i šokačkim instrumentima. Predviđeni rok izgradnje Centra za kulturu je kasno ljeto 2018. godine, a zgrada će biti reprezentativni uzorak urbanije arhitekture u mjestu s elementima tradicionalnoga – cigla i drvo. Prostor će biti vizualno otvoren te dostupan ne samo turističkim posjetama, već otvoren mještanima i za njihove potrebe unutar kulturno-umjetničkog ili sportskog izražavanja.

Projekt je zamišljen kao poticanje turističkog i gospodarskog razvoja Općine Čepin, zbog brojne ugostiteljske ponude i smještajnih kapaciteta, te razvoja biciklističkih staza i bitnog prometnog čvorišta sjevera i juga, te brojnih manifestacija koji se održavaju u organizaciji KUD „I.K.Adamovića“ i Općine Čepin.

Prilikom otvaranja 18. Čepinskog čijala načelnik Općine Dražen Tonkovac se osvrnuo na uspjeh ovog projekta i pozicioniranja Čepinskog čijala kao prepoznatog kulturno-umjetničkog događaja kojeg je u svom radu i sufinancirala Europska unija. Predsjednik KUD „I.K.Adamović“ Antun Blažević, napomenuo je kako je ovo tzv. punoljetno čijalo koje je zaslužilo stepenicu više kao manifestacija.

Tijekom Čepinskog čijala održana je i radionica pod vodstvom Nenada Sudara, umjetničkog voditelja KUD – a „Ivan Kapistran Adamović“ Čepin, gdje su djeca najviše pokazala interesa za čijanje perja, a na samoj manifestaciji plesno je sudjelovala i Hrvatska čitaonica iz Mohača sa svojim poznatim Bušarima, dok je KUD „I.K.Adamović“ izveo u koreografiji Nenada Sudara, Duška Topića i Franje Batoreka koreografije „Ajmo cure, ajmo se okretat“, „Tri livade, nigdje lada nema“, „Čiro“, „Ajd na lijevo“, „Opa cupa“, „Al je lipo naše kolo malo“, „Repa“, Staro sito i korito“, „Dućec“, „Oj mladosti najmilije doba“, „Kiša pada, neven vene“, „Drmeš“, „Jankić je dojahal“, „Zaprešićka polka“, „Špic polka“, „Jelice kolce vodila“ i ponovo „Drmeš“.

Pogledajte i fotografije s 18. čepinskog čijala

Najljepšim pozdravima i riječima obratilo se i izaslanstvo grada Mohača, Áron Cserdi zamjenik gradonačelnika i Andrics Attila voditelj projekta, te Andrea Kakas, HUHR Joint Secreteriat – Pećuh.

Mr.sc. Lara Liović
Voditeljica projekta i PR stručnjak - projekt ŠOKCI


Anketa

Postoji li potreba roditelja da djeca predškolske dobi ostaju u vrtiću nakon uobičajenog radnog vremena vrtića, odnosno u popodnevnim satima?