Povijest

NASELJA OPĆINE ČEPIN KROZ POVIJEST   
Područje općine Čepin – osnovane 1993. godine – prostire se na 106 m2 plodne naplavne i fluvijalno-močvarne nizine, između rijeka Drave na sjeveru i Vuke na jugu. Poljoprivredne površine prostiru se na 8453 ha, dok je pod šumskim pokrovom 1045 ha. Na sjeveru graniči s Osijekom i općinom Petrijevci, na zapadu s općinama Bizovac i Podgorač, na jugu s Punitovcima, Vukom i Vladislavcima, te na istoku s općino Antunovac.

ČEPIN
Najveće naselje Čepin općinsko je sjedište, smješteno 10 km jugozapadno od županijskog središta, grada Osijeka, na važnim prometnim putovima koji povezuju podravski i posavski magistralni pravac. Kroz naselje prolazi državna cesta Duboševica-Osijek-Slavonski Šamac, koja se u njem križa sa županijskom cestom Podgorač-Budimci-Čepin, a uz samo naselje u blagom luku prolazi željeznička pruga Strizivojna-Vrpolje-Osijek. U novije vrijeme otvorena je cestovna obilaznica oko naselja na zapadnom dijelu, te je smanjen tranzitni promet kroz samo naselje. Dijelovi naselja su i zaseoci: Bara Vinogradska, Branjevina-Galovac, Dubrava Čepinska, Gušće Čepinsko, Ječmište, Kudeljara-Rit, Luščić Mala Branjevina, Mala Palača, Mali Pomoćin, Orašje Čepinsko, Orešković Marko, Ovčara Čepinska, Palača-Ciglana, Ugljara, Velika Branjevina, Velika Palača, Veliki Pomoćin i Vladislavci-Stanica.

Čepin i njegova okolica imaju vrlo dugu povijest. Ono što arheološki nalazi mogu potvrditi jeste naseljenost ovog kraja još u neolitičkom dobu. Tadašnja naselja nalazila su se  na rubovima poplavne zone rijeke Drave; sam Čepin nalazi se između 92 i 94 m nadmorske visine.  Jedan od najranije otkrivenih lokaliteta nalazi se na južnom izlazu iz mjesta, zapadno od državne ceste i Ovčare (Tursko groblje, Rozingova pustara). Na ovom lokalitetu vrše se kontinuirano od 1997. godine arheološka iskopavanja. Nađeno je mnoštvo neolitičkih nalaza sopotske kulture, kao i srednjovjekovnih nalaza, arhitekture i grobova. Drugi veliki neolitički lokalitet su Bare“ – sjeverno, zatim „Klenje“ – sjevernozapadno i „Selište“ – južno od naselja. Predmeti iz kasnijih razdoblja prapovijesti vrlo su rijetki. Vrlo vrijedan nalaz traka od tankog zlatnog lima iz brončanog doba završio je 1880. godine u Narodnom muzeju u Budimpešti. Iz rimskih vremena na području Čepin nađeni su mnogi predmeti koji upućuju na postojanje rimskih vila na poljoprivrednim imanjima rimskih građevina. Ovo područje bilo je, naime, u neposrednoj blizini rimskog grada Murse, čiji su građani dobili jedan dio obradivih površina na području današnjeg Čepina. Sudbinu ovoga grada dijelilo je i okolno stanovništvo. Za mnogobrojnih provala barbarskih naroda ovo područje opustošeno je u više navrata. Nakon stvaranja slavenskih kneževina, dolaska Mađara i tatarske provale počinje se javljati ime naselja u povijesnim izvorima.

Darovnicom kralja Bele IV. 1258. godine triju posjeda u vukovarskoj županiji braći Ladislavu, Filipu i Grguru – od kojih je potekla moćna obitelj Korogh, vladari i srednjovjekovnog Osijeka – spominje se da je jedan od tih posjeda i Kendchapa (Čepin). Kao posjed Chapa spominje se u ispravi iz 1290. godine, te još nekoliko isprava iz 13., 14. i 15. stoljeća. Godine 1454. spominje se kao utvrda (oppidum). Prema poreznom popisu iz 1469. godine u Čepinu, najvećem selu posjeda Korgha, bilo je 23 porezovnika i 31 sesija. Za turske vlasti, od 1526. godine, naselje pripada požeškom sandžaku, a naseljavali su ga Mađari kalvini. U dugotrajnom ratu za oslobođenje od turske vlasti naselje je potpuno opustjelo i tek oko 1700. godine pristižu prvi doseljenici. Za Rakocijeve bune (1703.-1711.) doselilo se dosta Srba iz južne Mađarske, ali i iz Podrinja: sve do 1751. godine Čepin je pod vojnom upravom, a onda prelazi pod upravu Dvorske komore i to ostaje do 1765. godine kada ga carica Marija Terezija dariva Ivanu Kapistranu  I. Adamviću (1726.-1808.) za stečene zasluge, uz plemićki naslov Čepinski (1770.) Za njegovog života vlastelinstvo je prošireno erdutskim, tenjskim i aljmaškim posjedima, te je započeto isušivanje močvarnog zemljišta prokopavanjem kanala. Imanje je tada bilo po svemu vrlo uspješno i napredno za ono vrijeme. Njegov unuk Ivan Kapistran II. Adamović nastavio je unapređivati vlastelinstvo uvođenjem strojeva, novih kultura, osnutkom tvornice šećera – prvoj na parni pogon u Hrvatskoj, ulja, špirita, konoplje, uvođenjem paromlina, nastavljanjem isušivanja zemljišta, naseljavanjem novih stanovnika itd.

Čepin je zbog intenzivnog doseljavanja značajno porastao, tako da je npr. već 1828. godine imao 1572 stanovnika. Nasljednici Ivana Kapistrana II. – Ladislav i Bela Adamović – poznat kao skladatelj, počeli su zbog dugova rasprodavati veleposjed od 1883. godine. Dio posjeda s dvorcem, izgrađenim početkom istog stoljeća, kupio je Dragutin pl. Mihalović, a veće dijelove vlastelinstva kupovali su i brojni bogatiji građani kao npr. Emerik Reisner, Josip Kraus, Josip Schmidt i dr. koji su na novim posjedima ponegdje gradili kurije. Ovi manji posjedi postojali su sve do 1945., s tim, da je dio njihova zemljišta poslije 1918. godine dijeljen agrarnom reformom kolonistima. Od ukidanja feudalizma u Čepinu su se razgranali brojni obrti, a poneki od obrtnika već je prije Prvog svjetskog rata imao uvedenu električnu energiju koju je davao paromlin „Emerica dol“, koji je 1913. godine izgorio. Postojala je i privatna elektrana Feliksa Pfeiffera, no; 1941. godine dovršena je elektrifikacija naselja, što je vrlo rano za razliku od okolnih mjesta, izuzev grada Osijeka. Prema popisu 1911. godine Čepin je imao 4755 stanovnika. Prema vjeri bilo je 3492 katolika, 1229 pravoslavaca, 15 protestanata, 12 pripadnika židovske vjere i 7 grkokatolika.

Čepinske župe
Katolička župa postojala je u Čepinu još u 14. stoljeću, a potpadala je u osuvački arhiđakonat pečujske biskupije. Najstariji spomen te župe potječe iz 1333. godine. U novom razdoblju Čepin je bio filijala župe u Brođancima do 1847., ali zbog povećavanja broja katolika 1860. godine Čepin dobiva samostalnu župu. Župna crkva Sv. Trojstva građena je 1761.-1969. godine i u početku je to bila kapela obitelji Adamović. Dao ju je sagraditi Ivan I. Kapistran Adamović,. Druga čepinska katolička župa ima crkvu Uskrsnuća Kristova koja se nalazi na groblju i koja je izgrađena 1933., a proširena 1968. i 1991. godine. Treća župa osnovana je 1978., a potom je građena – adaptirane stambene zgrade u crkvu – župna crkva Duha Svetoga od 1979. do 1988. godine.

Pravoslavna crkva u Čepinu, građena od drveta, postojala je prije crkve sazidane opekom 1757. i posvećena je za vrijeme NDH 1942. godine.

Nakon 1945. godine velikim posjedima konfiscirana je i nacionalizirana zemlja koja je sada pripaja Saveznom poljoprivrednom dobru „Belje“, a nakon osnutka Industrijsko poljoprivrednog kombinata Osijek (1960.) sva zemlja prelazi u njegov sastav. Isto tako i poduzeća kao što je tvornica ulja (1961.), koja je započela s radom 1942. godine. Pošta u naselju postoji od 1871. godine.

Školstvo
Škola u Čepinu djeluje od 1787. godine. Stalne školske zgrade nije bilo do 1899. godine kada je sagrađena školska zgrada s 4 učionice. Ovakva zgrada koristila se sve do 1951. godine. Zbog velikog porasta djece školskog uzrasta nakon Drugog svjetskog rata izvršena je dogradnja kata iste godine, 1964. godine formirana još jedna škola „Vladimir Nazor“ sa sjedištem u zgradi dvorca,  te je na koncu sagrađena nova školska zgrada (1968.) za potrebe prve škole („Ignjo Batrnek-Mali“, danas „Miroslava Krleža“), a 1984. i nova zgrada škole „Vladimir Nazor“, koja je imala područne škole u Čokadincima i Čepinskim Martincima. Danas su područne škole Čepinski Martinci i Briješće.

Kulturni život   
Veličina i značaj Čepina uvjetovali su bogat i raznovrstan društveni život. Čitaonica  u Čepinu počela je s radom 1897. godine (Centar za kulturu Čepin-knjižnica), a u sklopu koje je osnovana i Plesna škola za građevinarstvo (1908.). Pri čitaonici su 1946. godine formirane dramska, pjevačka i tamburaška sekcija. Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1888. godine. Vatrogasni dom sagrađen je 1906., a vatrogasna dvorana s pozornicom 1926. godine. 1933. godine ovo Društvo nabavilo je i opremu za prikazivanje filmova, te je priređivalo razne zabave. Nogometni klub „Jedinstvo“ („Čepin“)- osnovan 1928. godine pod imenom „Slavonac“, Omladinski rukometni klub „Čepin“ – osnovan 1973. i Šahovski klub „Jedinstvo“, zajednički su osnovali 1982. godine Sportsko društvo „Jedinstvo“. 1948. godine osnovan je nogometni i rukometni klub „Klas“ u nekadašnjoj Mjesnoj zajednici „J. Cazi“, a 1985. godine sagrađen je suvremeni Sportsko-rekreacijski centar. Poslije Drugog svjetskog rata osnovano je Lovačko društvo „Zvečevo“ (danas „Čepin“). Postoji i Društvo za uzgoj malih životinja „Florentinac“ , osnovano 1975. godine pod imenom „Jedinstvo“, čiji su članov sudjelovali na mnogim izložbama. Društvo narodne tehnike osnovano je 1964. godine kao prvo izvan grada u tadašnjoj općini Osijek. U današnje vrijeme postoji preko pedesetak udruga civilnog društva.

ČEPINSKI MARTINCI
Čepinski Martinci se nalaze 10 km zapadno od Čepina, na križanju dvije županijske ceste Podgorač-Budimci-Čepin i Bizovac-Brođanci-Čepinski Martinci. Do 1900. naselje se zvalo Martinci, a od tada do 1991. godine Martinci Čepinski. Naselje je dobilo ime po crkvi Sv. Martina, koja se nalazila južno od današnjeg naselja. Dijelovi naselja su zaseoci: Ađenica, Grabik Brođanački, Ivanjska Međa, Klenje i Travnjak. Arheološki nalazi koji upućuju na raniju naseljenost, u razdoblju neolitika i eneolitika, pronađeni su na bivšem pašnjaku Lanici, a nešto istočnije od naselja još i iz brončanog, te srednjovjekovnog doba. Katolička župa i kapela Sv. Martina spominje se u 14. stoljeću. Naselje se u drugoj polovici 15. stoljeća nazivalo Markusfalva. U opisu sela iz 1702. godine stoji da su Turci zidanu crkvu potpuno razrušili i njeno kamenje upotrijebili za gradnju đakovačkog kaštela. Za turskog vladanja u selu su živjeli katolici u 12 kuća. Selo je dugo ostalo pusto, a 1702. godine bilo je u njemu ponovo 19 domova. Drvena crkva u selu spominje se potkraj 18. stoljeća. Katolička crkva Sv. Martina sagrađena je 1803. Čepinski Martinci filijala je katoličke župe Sv. Ane u Bođancima. Martinački pravoslavni Srbi, kojih je početkom 20. stoljeća bilo 195, sagradili su 1830. godine crkvu posvećenu Sv. Georgiju. Gospodarsku osnovu naselja čine poljodjelstvoi stočarstvo. Od društava u naselju postoji Lovačko društvo „Jastreb“, Nogometni klub „Mladost“ i Kulturno umjetničko društvo Čepinski Martinci.

ČOKADINCI
Čokadinci su malo naselje smješteno 11 km jugozapadno od Čepina na županijskoj cesti. Podgorač – Budimci-Čepin. U prapovijesnom dobu područje sela bilo je naseljeno što potvrđuju arheološki nalazi iz vremena neolitika i eneolitika pronađeni na području naselja, na lokalitetima Husin špic i Košnjak. Podrijetlo imena Čokadinaca zasigurno je mađarsko samo su mu Hrvatski dali svoj oblik. Nakon propasti turske vlasti selo su napustile i zadnje tri obitelji koje su tu još živjele, te je selo postalo pustoselina. Do 1869. godine naselje se zavalo Čokadina; od 1869. do 1890. Čokadina; od 1890. do 1931. Čokadinci, a od 1931. do 1948. Budimački Petrovac. Do 1931. godine naselje je zapravo zaselak Čepinskih Martinaca. Pripada župi Presvetog Trojstva u Budimcima osnovanoj 1994. godine. Bogoslužje se vrši u prostorijama Doma kulture. Gospodarsku osnovu naselja čine poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. U naselju postoji NK Gibarac 95.

BEKETINCI
Beketinci su smješteni u dolini rijeke Vuke, 12 km jugozapadno od Čepina. Dijelovi naselja su i zaseoci Krhka-Salaš i Rastik. Arheološki tragovi neolitičkog naselja (sopotska kultura) pronađeni su i na području ovoga naselja i to 2,5 km sjeveroistočno od naselja, na lokalitetu koji je manje podložan poplavama rijeke Vuke. Selo se navodi u poreznom popisu 1469. godine kao Bekefalwa. Opis sela s kraja 18. stoljeća spominje kako u selu omeđenom šumom, uz baru Loncija, nema solidno izgrađene zgrade. Odvodni jarak Korpaš u blizini sela odvodio je tada vodu iz bare Loncija u rijeku Vuku i tako sprječavao poplavljivanje sela. Preko rijeke Vuke postojao je drveni most preko kojeg se moglo preći samo lakim kolima. Gospodarsku osnovu Beketinaca danas čine poljodjelstvo, stočarstvo, uslužne djelatnosti i autoprijevoznički obrt. Beketinci su u crkveno smislu filijala župe sv. Josipa zaručnika Blažene Djevice Marije u Vuki. Crkva Sv. Florijana izgrađena je 1973. godine. Područja škola Beketinci pripada osnovnoj školi „Milko Cepelić“u Vuki. Od društava u naselju postoji Dobrovoljno vatrogasno društvo, lovačko društvo „Zec“, nogometni klub „B.S.K.“ i ženski nogometni klub „Beketinci“.

LIVANA
Naselje Livana, smješteno 4 km sjeveroistočno od Čepina, bilo je do 1991. godine dio naselja Čepin, a od te godine samostalno je naselje. Razvilo se na mjestu nekadašnje ekonomije Livana čepinskog vlastelinstva. Posjed je nakon 1883. kupio Josip Kraus. Današnje naselje nalazi se na križištu državne ceste. Duboševica –Osijek-Slavonski Šamac i županijske ceste koja vodi od naselja prema Brešću. Jača kolonizacija naselja započela je nakon Prvog svjetskog rata. Danas gospodarsku osnovu naselja čine uz poljodjelstvo i stočarstvo još i trgovina, ugostiteljstvo, te obrti. Pripada župi sv. Leopolda Mandića prezbitera iz Osijeka. U naselju postoji NK „Tomislav“.

OVČARA
Od 2004. godine prestaje postojati kao samostalno naselje i pripaja se mjestu Čepin. Smješteno je uz istočnu stranu državne ceste Duboševica-Osijek-Slavonski Šamac, na južnom izlazu iz Čepina. Bivši je posjed i ekonomija čepinskog vlastelinstva koji potkraj 19. stoljeća prelazi najprije u vlasništvo Berete Schapringer de Čepreg, a potom Feliksa Pfeiffera. Naselje je 1880. godine imalo 13 stanovnika, 1890. 100 st., 1948. 431 st., 1981. 547. st., a prema popisu 2001. godine imalo je 1066. stanovnika. Nakon 1945. godine od svih posjeda formiraju se tri poljoprivredne uprave, od kojih jedna i sa sjedištem u Ovčari. Prvi put odvojila se Ovčara od Čepina 1965. godine prilikom formiranja mjesnih zajednica. Tada je formirana kao zasebna mjesna zajednica. Obuhvatila je radničko naselje Ovčara, Velika Branjevina, Mala Branjevina, Veliki Pomoćin, te naselje Palaču s ciglanom. Većinu stanovnika zapošljavao je tadašnji OUR „Ratarstvo“ i dijelom tamošnja velika farma. 2011. godine izgrađena je kapelica Sv. Antuna kao filijala župi Presvetog Trojstva u Čepinu.