18. Čepinsko čijalo

Pozivamo vas na 18. manifestaciju Čepinsko čijalo koja će se održati 19.01.2018. (petak) U prostorijama Hrvatskog doma u Čepinu, Ul. kr. Zvonimira 105 s programom:

Radionica u 17:00 sati

Manifestacija će započeti radionicom čijanja perja koja će na edukativni način prikazati tradicionalno čijanje perja kao priprema za miraz djevojke koja je za udaju ili posteljine za zimu.

Radionicu će voditi Nenad Sudar istaknuti član folklorne zajednice i očuvanja šokačke baštine, te umjetnički voditelj KUD-a „Ivan Kapistran Adamović“.

Na radionici će sudjelovati načelnik Dražen Tonkovac i zamjenici Ivan Žeravica i Mateja Kalajžić, predstavnici grada Mohača Áron Cserdi zamjenik gradonačelnika i Andrics Attila voditelj projekta, te Andrea Kakas, HUHR Joint Secreteriat – Pećuh.

 

Kulturno-umjetnički nastup folklornih skupina u 19:00 sati

Hrvatska čitaonica iz Mohača (Mađarska)

KUD „I.K. Adamović„ iz Čepina

Manifestacija „Čepinsko čijalo“ je financirana u sklopu Projekta „Pretvaranje kulturnog nasljeđa „Šokaca“ u turističku atrakciju – ŠOKCI“ koji je sufinanciran sredstvima Europske unije u okviru prekograničnog Interreg V-A Hungary-Croatia Cooperation Programme 2014-2020   ID: HUHR/1601/2.1.2/0006 Akronim: ŠOKCI

O ČIJALU

Čijanje perja, stari je slavonski običaj koji je bio dio  znatno mirnijeg  i polaganijeg načina života u odnosu na ovaj današnji. Bio je to postupak pripremanja sirovine  kojom su se potom punili jastuci i perine. Dok su žene čijale perje, muškarcima je to bila prilika za druženje i šalu. Tako čijalo nije označavalo samo posao koji je trebalo obaviti već i simbol druženja, okupljanja žena i muškaraca u dugim zimskim noćima, gdje se uz rad i priču, te pjesmu ali i udvaranje provodilo vrijeme.

Priprema za čijalo počinjala je za toplih ljetnih dana kada je valjalo očupati guske, kako bi im do zime perje ponovno naraslo, te urediti jastučnice i ponjave. U izradi i ukrašavanju tekstila za svoju obitelj vrijedne ženske ruke, umorne od teških svakodnevnih poslova, pronalazile su odmor, a nježna duša zadovoljenje za svoje stvaralačke porive.

U životu slavonskog sela čijalo je nekada bilo pravi društveni događaj - perje se čijalo tijekom dugih zimskih večeri - prilika da se ljudi, okupljeni oko zajedničkog posla, provesele, da porazgovaraju i zapjevaju. I najvažnije, da se upoznaju, zagledaju i zadirkuju djevojke i momci. A domaćini bi se, kao i uvijek, pobrinuli za slastan zalogaj i dobru kapljicu.

Žene i djevojke okupljale bi se u jednoj kući te uz pjesmu i vesele razgovore čijale perje koje bi domaćica pripremila. Za meke jastuke valjalo je odvojiti perje od rožnatog dijela pera. Velik je to posao - za jedan jastuk treba kilogram i pol do dva kilograma perja. Muškarci su za to vrijeme razgovarali, dogovarali poslove, kartali se i zbijali šale sa ženama. Po završetku posla vreća s perjem istresla bi se na glavu momku koji će vjerojatno biti zet domaćinske kuće. Raspoloženo društvo često puta posjećivali bi i tamburaši pa se nakon obavljenog posla veselo druženje nastavljalo do kasno u noć. A povratak kući u "sitne sate" momci su znali iskoristiti za zadirkivanje djevojaka. Sakupili bi peruške i zataknuli ih u djevojačke prozore ili na kapiju, a nerijetko je razbacanog perja bilo posvuda ispred kuće pa je "mat' imala šta vidit' ujutro kad se digne". Djevojka je morala pokazati kako je marljiva i pomesti perje prije nego što "selo vidi".

I na kraju, dika svake prave šokačke sobe - narediti krevet. Ispod su perine i jorgani, gore šlingane i necane ponjave i ponjavac pa jastuci od metera.  Jastuci su, uz ruho, pokućstvo i dukate bili sastavni dio djevojačke otpremnine. Prema tradicijskim, nepisanim pravilima trebalo ih je biti šest. Prilikom mladenkine selidbe u novi dom ponosno su pokazivani cijelom selu - "odjeveni" u šlingane ili necane jastučnice. „...Kad bi samo mogli govoriti... tko zna kakve bi nam zgode iz djevojačkih kućara ispripovijedali!“

Čijalo u Čepinu  tradicionalna je  manifestacija koja se održava već 18 godina. Ideja začetnika ove manifestacije bila je očuvanje starih običaja i prenošenje istih na mlađe generacije. Tako je kroz dugi niz godina održavanja, postalo jedno o omiljenijih događanja u ovo doba godine u Čepinu.

Kroz proces prekogranične suradnje Mađarske i Hrvatske - Općina Čepin i grad Mohač prepoznali su vrijednosti kulturne baštine Šokaca kao oblik turističke ponude u sklopu koje je predstavljanje tradicije i običaja, te pjesme i plesa Šokaca u obje zemlje,  u zajednički projekt suradnje uvrštena je i ova manifestacija jer je kroz godine održavanja postala vrijedna  kulturna i turistička prezentacija Čepina.

U isti projekt  prekogranične suradnje Općine Čepin i grada Mohača uvrštena je i manifestacija Čepinski suncokreti,koji su postali jedna od najznačajnijih manifestacija tradicijske kulture u ovom dijelu Lijepe naše.